4.2.10

Zima 2010.

Mali Mihailo je sve, samo ne mali. Tata ga od milošte zove "glavonjica".... :)
Šta ima novo? Uf, svašta. Svakako napredujemo, živimo, rastemo. Tata i mama rastrzani svojim obavezama, problemima, Mika nekako pliva u svemu tome.
Imali smo dijagnozu da nije čuo na jedno uvo zbog problema sa sinusima. Bili na moru, pijemo terapiju, pazimo ga i sad dobro čuje, ali mora stalno da se pazi.
Dobre tete iz ordinacije Higia Logos su ponudile logopedske tretmane i sad idemo kod njih na Karaburmu dva puta nedeljno. Mika ih jako voli, lepo mu je tamo. Bio je četiri puta i ja kod njega vidim pomak u pričanju. Radimo na upotrebi glagola i uvođenju zamenica u govor. Ko razume- shvatiće. Tete kažu da Mika ima fenomenalnu finu motoriku i da je kod njega verovatno disharmonija između ovog motoričkog i govornog razvoja. Vrlo su optimistične i očekujemo dobre rezultate.
Prikupila sam njegove crteže i planiram da ih lepo skeniram, ukoričim, da ima za uspomenu. Pokazaću i vama koji svratite na naš blogić. :)
Ovo je naš jedini Sneško ove zime. Na žalost, padanje snega se obično poklopi sa nekim viruščićem, prehladicom, i ne možemo da uživamo u zimskim radostima koliko bismo voleli. Što bi Mika rekao, moleći nas da ga izvedemo napolje: "Dete voji sneg..." :(


No comments:

Post a Comment

Ostavite komentar: