26.11.07

19 meseci

Bili smo na kontroli i primili poslednji Pentaxim. Mika ima 13 kg i visok je 88cm. Broj cipela 25. 003.gif
Šta zna ovaj polubosančić sa 19 meseci? Svašta zna, ali zadržava za sebe, tj. ne priča o tome. 044.gif
Najnoviji fazoni su otvaranje/zatvaranje svega mogućeg i nemogućeg; slaganje kockica, nekih čašica što se uklapaju, a i stvari koje nisu ni predviđene za slaganje. Tako, prolazim pored njegovog stočića, a tamo stoji neka kutija, pa na njoj šerpica, na šerpici autić. Ili igračka kocka, na njoj flašica sa vodom, pa odozgo čašica. Mini-tornjevi na sve strane.
Ima malo više strpljenja, pa ga stavim u krilo i nešto pričam, objašnjavam, pa ga gnjavim. Lepo se družimo. Do skoro je samo bio u pokretu. Uvek u motion blur-u. 003.gif
Kosa mu je porasla MNOGO. Ne znam šta da radim, ali nešto ću MORATI uskoro. Prošli pokušaj šišanja je bio vrrrrrrlo neslavan, šta će biti dalje- ne znam.

Da li mu rastu šestice ili je razvio neku novu nesigurnost, ne znam. Jedan prst mu je stalno u pupku, a druga ruka u ustima. Stalno. Stalno. Stalno.

Učimo da ručkamo na kašičicu i viljuškicu i super nam ide.
Skinuli smo jednu stranu kreveca i sad je sav važan. Ima svoj kutak, gde da sedne, gde da skakuće. Ustane i sedne kad hoće. Stalno tu donosi igračke i uživa. Od igračaka najviše voli komplet alata, autiće, kocke i te čuvene čašice koje se slažu jedna na drugu.

Mamu zovem tata, vodu zovem tata, kucu zovem tata, sve je tata....... indifferent24.gif
I na kraju, što bi Mika rekao, tatatatatatata...........
IPB ImageIPB Image

30.10.07

Godinu i po dana

Eto, proletelo je i ovih prvih 18 meseci. Teška srca moram da priznam da više nemamo bebu, već pravog malog/velikog dečaka. Svakim danom sve više raste, a svakim centimetrom i gramom ga sve više i više volimo. Ne možemo da se setimo kakav je život bio bez njega. Kaže Mikin tata: "Bilo nam je baš dosadno!"
Mika sad sve lepo razume šta mu pričamo. A da li će da posluša, to je već druga stvar. Zna šta mu se jede i šta mu se ne jede. Pokušava u svakom trenutku da opipa mamine granice (kod ostalih, granica i nema i to odavno zna). Ima nove zvukove koje često koristi- neki bi ih nazvali vrištanjem, njakanjem, histerisanjem. Mama uglavnom ne obraća pažnju...icon_mrgreen.gif

Puno toga sad i zna- učili smo razne životinje: kucu, koku, konja, macu, medu, slona. Zna i kako one "kažu". I dalje slabo priča, ali polako počinje da artikuliše pojedine reči- vode kaže "dede", koka je "koko", kuca je "avava" i tako dalje. Ja sam zadovoljna.

Nodija polako potiskujemo u drugi plan- i vreme je bilo!rolleye11.gif
Sve više mu se sviđa Dora i besomučno je gleda. Ne znam koliko razume, ali na iste scene uvek isto reaguje.
Uhvatilo nas je nešto pa smo skoro svaki dan šetali ponovo u kolicima. Mama i komšinica sa sinovima (godinu i po; dve i po), kolica i veeelika šetnja. Smeje nam se komšiluk što vozimo veliku decu, ali nama je cool. happy15.gif

Napokon je prestao da trpa sve i svašta u usta. Letos sam htela nervni slom da doživim zbog jedenja deteline. Sad ga to više ne zanima. Šetamo, gledamo koke, skupljamo i bacamo kamenčiće, beremo cvetiće (cicic).
Evo malo slika, pa ću valjda uskoro opet nešto pisati. Sad mi stao mozak....













7.9.07

Nove fotke

Postavila sam fotke sa turneje i neke skorije u galeriju.
Mama

24.8.07

16 meseci- kad pre?

Mika prekosutra puni 16 meseci. Kao da je 16 dana prošlo otkako se rodio, a kao da je celog života sa nama. Jel uopšte bilo vreme kad nije bilo Mike? icon_scratch.gif

icon_lol.gif

Odakle da počnemo? I dalje se ljudi iščuđavaju kako "fino hoda" i kako se "lepo snalazi". Nama više smešno. Čovek ima prakse čitavih 7 meseci, malo li je? Nekoliko puta su me ljudi pitali u poslednje vreme: "Koliko ima godina? Tri?" i onda ih ja bacim u rebus kad kažem koliko zaista ima. Vejiki sam dečko.

Napokon smo prihvatili kravicu. Nije kao kod mame, ali nije ni loše. Mama još nije definitivno prelomila ukidanje sike, ali tu smo. Da se Mika pita, na velikom odmoru bi jednog dana trčao kod mame na "užinu". 044.gif

Vodila ga mama na veliki bazen. Nije bila tako hladna voda kao na moru. Fino smo se iskupali, malo plakali, lepo se izigrali. Trčali bosi po dvorištu i pravili haos po babinoj kući. Mama zaboravila da napuni baterije, pa nema slika, ali evo obećavamo da ćemo uskoro ponovo otići i slikati se.

Juče je Mihailo dobio 13.ti zub. Zovemo ga Gile (kao 13.to prase winking72.gif ). Giletu će se uskoro pridružiti još tri drugara. Mika ujeda kao besno kučence. Ne smemo ni trenutak da se opustimo, već je krenuo u napad...

Kao veJiki dečko uzme mamu za ruku i šetamo svuda po našem kraju- a to je sve uzbrdo i nizbrdo. Ne voli autobuse i druga kola osim svojih. U svojim kolima lepo sedi u sedištu i gleda Nodija grickajući grisine do besvesti. Ova kola obožava jer zna da dok su ona tu- i tata je tu.







18.8.07

Bili smo na turneji

Eto, vratili se i mi.
Bili smo u Buljarici, pored Petrovca na moru 7 dana. Šta da vam kažem? Nemojte tamo da idete. :) Smeštaj nam je bio super, plaža ok i to je sve. Tamo nema ničega. Nije da ja patim za noćnim životom, ali nema ni neke stazice za šetnju. Veliki minus. Gladni nećete ostati, ima 3-4 restorana i 2 prodavnice. Na plaži nema gužve, ali ni tuševa, ali zato pikavaca ima za izvoz. More je bilo čisto, ali puno talasa i hladno- zakačili smo ovo zahlađenje. Mika se ništa nije kupao. Kad ga pitaš: "Gde je more?", on mu okrene leđa!
Sreća, pa smo imali sobu sa velikom terasom, i tu se kupao u bazenčetu. Išli smo do Budve i Petrovca, da dete može malo da se prošeta. U Budvi našli fino igralište za malu decu- tobogani, ljuljaške i zezalice. Ulaz 2€.
Evo malo slika:





Ovo je kuća u kojoj smo bili:





U Kotoru smo se našli sa Ivanom_k i Simply. Obe su divne devojke, a dečica stvarno preslatka, baš kao na slikama. Simply je prelepa trudnica. Ivana- nemam reči. Mnogo fina i leeeepa. Žao mi samo što se nismo duže družili i što sam zaboravila Ivani da dam disk, a nosila ga iz Bg.

Išli smo i na Ostrog, i to sam ja vozila do gore! Ima da tražim da mi to upišu u vozačku, pa da pokazujem kad mi neko kaže da su žene loši vozači! :rofl: Još da dodam da su me na ovom putovanju kao vozača videli i kanjoni Morače, Tare, Pive, Vrbasa, a i Ovčarsko-kablarska klisura! Tako mi zapalo.

Put od CG ka Foči, Sarajevu je očajan. Na mapi ucrtan kao magistralni, a u stvari-jedna traka, često nema asfalta, povremeno samo drveni mostovi. Užas!

Banjaluka nas je kao i uvek dočekala raširenih ruku. Jako se prijatno osećamo tamo. Vreme nas je poslužilo i uživali smo u šetnji gradskim ulicama. Naš mali rođak se krstio, pa smo išli u manastir Krupa na Vrbasu i posetili izletište gde su prelepi mlinovi. Ono mora lično da se vidi.

U Banjaluci smo imali drugi forumski susret, koji nažalost nije dokumentovan. Toliko smo nešto iskomplikovali lokalitet (park, igraonica ili poslastičarnica) i u tim seljenjima i razgovorima zaboravimo da okinemo koju.
Upoznali smo Spirit i malu Anju i Alexu7 čiji je Sergejko bolestan. Obe su divne devojke, čini mi se da bih se sigurno družila sa njima da su mi bliže. Lepo se ispričale, kao da se znamo, iako nikad nismo online komunicirale. Šalile se da je bilo potrebno ja da im banem, da bi se Banjalučanke upoznale. Gupi nije mogla da dođe, ali smo je rezervisali za sledeći put.

Žao mi je što nisam uspela da "postrojim" devojke duž koridora, ali kasno smo krenuli iz BL i imali neke zastoje usput. Stigli u BG u 2 ujutro. Vidimo se dogodine!

Evo malo slika iz BiH:

Ovde sam malo uhvatila Spirit kako trči za ćerkom:




Uspela je da je uhvati na vreme, za razliku od Miloša, kome je Mika pobegao. Sav se iskvasio u ovoj fontani!




Ovo smo mi sa tetkom Vinkom. Kod nje odsedamo u BL:



Evo malo slika sa Krupe na Vrbasu:











  • I jedna crtica, čisto da zabeležimo kako nam mladunče napreduje- Visok je 86cm, zna da kaže: mama, tata, ajde, daj, šta je to, šut, kokonj (bokal)... I dalje je dobar i fin, ali polako uči i da se bori za sebe, ne da deci da ga zezaju. Maksimalno smo smanjili dojenje, polako prekidamo, tako da i lepše spava. Naučio je sam da drži flašicu kad pije vodu, otvara vrata na kvaku, zna čemu služi ključ (sam provalio)... Mika raste li, raste.....

19.7.07

Moj mikasti raste

U poslednje vreme mnogo napredujemo. Polako probijamo put ka verbalizaciji- pričanju. Omakne mu se poneka reč- daj, ajde, tata, mama, voda... Mislim da će Mika biti od one dece koja upijaju i uče i preko noći progovore. Mnogo pojmova već poznaje. Puno razume od onoga što mu se kaže.
Sad je u fazi da me uzme za ruku i odvede tačno do onoga šta mu treba. Napokon je naučilo da sam pije iz flašice, ali mu je ostala navika da mi je tutne u ruku. Onda ja njemu tutnem i čovek pije.
Svaki čas ga skidam sa stolica ili kuhinjskog stola, baš voli da se pentra.
Polako se opraštamo od dojenja, sveli smo na 2 podoja na 24 sata, što nije lako ni meni, ni njemu.
Počeo je da spava gotovo po celu noć, tako da sam i ja odmornija i manje džangrizava. Samim tim nam se poboljšao i kvalitet života.
Pripremamo se na more 31.og, pa će sledeće verovatno biti izveštaj sa letovanja.
Evo malo slika:

27.6.07

Mika se prvi put šišao

Bila nam je tetka Jelena. Ona se malo plašila da šiša maJeckog, ali je dotični bio skroz opušten i dobaJ i sve je istrpeo za peticu!
Evo nekih slika pre i posle:















(klik na sliku za veću verziju)


Hvala, tetka, bila si suuuuper!

18.6.07

Mladić od skoro 14 meseci

Na godišnjem sistematskom smo šarmirali dve žeMske, šokirali medicinsko osoblje jer ne plačemo kao magarci kad primimo vakcinu. Mika je visok 81,5cm i ima 10,5 kg.
Pravi mali šarmer!
Trenutno ima 8-10 zuba, potpuno smo nesigurni- ne da nam da proverimo. Zna da se popne na dvosed i onda mama histeriše: "Pade dete!" i juri da ga uhvati. Zna da zove tatu, mamu, dedu, da kaže "da" i "ajde", Nodija zove "Dan".
Naučio je da šutira loptu, da bere maline (preferira zelene), da stavlja i vadi predmete iz kutija, puuuno reči prepoznaje- nogica, ruka, lopta, auto, Bilbo itd.
Ima i novi bicikl koji još nismo uslikali.
Sa 13 meseci se prvi put razboleo i junački preležao. Imao je i malu reakciju na vakcinu, ali je brzo prošlo.
Mika je dobro i nasmejano detence. Voli da se kupa, sluša mamu i tatu, miran je i umiljat, ali i razigran. I dalje ima najveći osmeh na svetu.
Evo malo nabacanih sličica iz prethodna dva meseca:
Ovo je sa mojom budućom snajkom i sa njenim sekama:



Tatin mali razmaženi sin:



Ovo je prija Tija, od nje sam dobio ovu suuuper kućicu:


Ovako je ispravno klopati lizalicu:





Photobucket - Video and Image Hosting
Photobucket - Video and Image Hosting





Photobucket - Video and Image Hosting



Photobucket - Video and Image Hosting