18.2.10

On?

Danas kad sam otišla po Miku u vrtić, sačekala me scena. Oko vrata 10toro dece i dve vaspitačice koje ih oblače, spremaju, vozi ih Tića, sin od vlasnice, kući. Niz hodnik, dalje, Mika kuka.
Upiškio se s-k-r-o-z! U džakčetu sa stvarima svega ima, pantalona nema. :(
Ništa, zapucam kući, donesem dva para, jedne za odmah, druge za džakče. On nešto pištuće, vaspitačica ga ljubi. Ja, zabrinuta što se nenadano upiškio, pitam jel dobar, da li se igra lepo sa drugom decom. Ona kaže: "On? On sve zna, više od svih njih!" (potez rukom, pokazuje celu grupu) Onda doda: "Samo kad hoće..."
Pohvalio ga logoped Neša da lepo napreduje.
Ljubi ga majka!

4.2.10

Zima 2010.

Mali Mihailo je sve, samo ne mali. Tata ga od milošte zove "glavonjica".... :)
Šta ima novo? Uf, svašta. Svakako napredujemo, živimo, rastemo. Tata i mama rastrzani svojim obavezama, problemima, Mika nekako pliva u svemu tome.
Imali smo dijagnozu da nije čuo na jedno uvo zbog problema sa sinusima. Bili na moru, pijemo terapiju, pazimo ga i sad dobro čuje, ali mora stalno da se pazi.
Dobre tete iz ordinacije Higia Logos su ponudile logopedske tretmane i sad idemo kod njih na Karaburmu dva puta nedeljno. Mika ih jako voli, lepo mu je tamo. Bio je četiri puta i ja kod njega vidim pomak u pričanju. Radimo na upotrebi glagola i uvođenju zamenica u govor. Ko razume- shvatiće. Tete kažu da Mika ima fenomenalnu finu motoriku i da je kod njega verovatno disharmonija između ovog motoričkog i govornog razvoja. Vrlo su optimistične i očekujemo dobre rezultate.
Prikupila sam njegove crteže i planiram da ih lepo skeniram, ukoričim, da ima za uspomenu. Pokazaću i vama koji svratite na naš blogić. :)
Ovo je naš jedini Sneško ove zime. Na žalost, padanje snega se obično poklopi sa nekim viruščićem, prehladicom, i ne možemo da uživamo u zimskim radostima koliko bismo voleli. Što bi Mika rekao, moleći nas da ga izvedemo napolje: "Dete voji sneg..." :(