23.9.08

Puno!

Učila sam Miku: "Koliko te mama voli?", da on odgovori: "Puno". Pa sam ga učila: "Koliko voliš mamu?", isto: "Puno". Nije naučio da odgovori na pitanje, ali bar ponovi za mnom- puno.
Juče smo se nešto mazili pred spavanje i on ničim izazvano kaže meni: "Puno!"
I ja eto računam da mi je sin rekao da me voli.
Volim i ja njega- PUNO!

12.9.08

Šuma, Šuma, Šuma

Mika je veliki čovek. Ima jedan metar i 17 kilograma. Dr-ka kaže da je kao prosečan četvorogodišnjak, ljubi ga majka! :)
Napokon zna ko je ko- deda, baba, tata, pa čak i mama! Dotrči do mene, pa mi kaže: "Tata..." i brzo se ispravi: "tatamama...... MAMA!" :D
Znamo i delove tela: ko, nos, stata, bada, pupa, piša itd.
Najviše voli da piše, traži papa i viče: "piši!". Sasvim lepo nacrta šumu, kako ga je mama naučila- nekoliko uspravnih linija kao stabla, i odozgo nažvrljamo nešto da liči na krošnje.
To izgleda recimo ovako (klik na sliku):




















Mika je svetski čovek i ne želi da se ograničava jednim jezikom. Opušteno govori i engleski i srpski. Što se mame tiče, to nije problem. Kad kaže: "Swing", idemo na ljuljašku. E, sad, u poslednje vreme provodimo mnogo vremena sa babom i dedom kojima su strani jezici misaona imenica. Mika se ubi objašnjavajući, ali njima nije jasno. Sad ga oboje zovu "moj čvi". Dete govori: "tree", a oni to prekrstili u "čvi" i tako ga zovu!
Ovo leto baš izmiče brzo i svašta se dešava. Mikini roditelji i baba i deda prave ajvar da nahrane gladne tete sa foruma i Mika je rešio da im pomogne. Pomaže tati oko preslaganja i prebiranja paprike, prosto je opsednut time. Natovari paprike u svoja "zidarska" kolica i razvozi po dvorištu. Ako treba, priskoči i oko mešanja ajvara:






Dolazio mu je i brat od tetke iz Banjaluke, Vladimir. On je samo malčice mlađi od Mike i dečaci su nam priređivali veliku zabavu tih dana. Evo kako se oni zajedno igraju, peru jabuke na placu i gledaju Nodija (pa smo svi mirni):






Dolazili su nam i drugari čak iz Slovenije. Lepo smo se izigrali. Mala Mia je Mikin vršnjak, takođe i jako je fina i dobra. Deca se lepo igraju, odrasli samo smetaju:






Za dva dana krećemo u vrtić. Držite nam fige!

29.6.08

Mika čita

Mikasti je čovek koji očigledno upija kao sunđer i sve što upije- zadrži za sebe. Pre neki dan me do koske iznenadio kad je bez greške "pročitao" reč od 8 slova. Posle samo nekoliko ponavljanja od strane mene. :)
Tada sam ga na primer, prvi put čula da izgovara glas "r".
Ovako je to izgledalo:



U poslednjih nekoliko dana, sve češće mu se "omaknu" neke reči. Imam utisak da on zaista sve zna, ali neće da reprodukuje.
Engleski: swing, garden, gate, lake, tree, treasure, backpack
Španski: salta
Srpski: žbun, šuma, supa

15.6.08

2 godine i 2 meseca

Ako ste se pitali- ne, još neće da priča. :)
Još uvek je u fazi kineskog. Sad ubacuje malo i engleski! Ponavlja za Dorom, tj. mapom: tree, lake, treasure! (samo naravno na neki svoj način).
Dobio je za rođendan od mame i tate kućicu za dvorište. Najviše voli da se igra napolju, pogotovo ako je tu i neka voda. Čupa travicu, tovari u kolica i voza po dvorištu.
Kao veliki, da mami ruku, idemo do prodavnice, u šetnju, u goste.
I dalje je jako tvrdoglav, svoj, maltene nezavistan. Zove nas u pomoć zaista kad sve živo isproba da sam nešto obavi- a ne može.
Naravno da je i dalje visok i napredan. Na poslednjem merenju, 26.04. je imao 96cm u visinu i 17kg.
I dalje zeza, izbirljiv je u hrani. Provalili smo bombone (KIKI- tako se zovu sve bombone) i isprobavamo naaaajrazličitije. Trenutno smo u fazi nekih gumenih u obliku Miki Mausa.
Počeli smo malo da idemo na nošu, čekamo lepše vreme da isprobamo gaćice.




2.2.08

21 mesec

Šta da napišem o Miki?

Miku je moguće opisati isto kao i silu prirode. To jednostavno mora da se doživi, ili moraš da budeš veliki umetnik da staviš te reči na papir.

Sad je veliki dečak. Pre neki dan smo se mimoišli sa nekim đacima koji su se vraćali iz škole. Mika za možda 2cm niži od ovog jednog. Haos!

-visina oko 90cm, težina oko 14,5kg

I dalje ne želi da priča, ali sve drugo hoće i sve ga zanima. Svaku stvar koju vidi ili uzme, mora da prouči, vidi šta radi, kako se otvara i zatvara. Mnogo mu se sviđaju kockice, puzzle za pod, dečije knjige.








Sada već često crtamo. Uzme olovku i kaže: „Av-va-va“ (Da crtamo kucu.) Ja mu nekad odštampam sliku kuce, a onda on po njoj „piše“ sve ukrug, ukrug. Mirno, lagano, sistematski ispuni ceo papir.




Konačno pristaje da šeta sam, bez nošenja i koristimo ove lepe dane u sred zime, pa šetamo držeći se za ruke, obilazimo koke i kuce po okolnim dvorištima. Lepo ga je videti kako se oseća „kao kod kuće“ u svom kraju. Zna ulice, puteve kuda često idemo. Uvek pogodi u kom dvorištu je šta. Najviše voli da idemo ka našim senkama, pa na taj način i biramo put kuda ćemo.

Jutros smo svratili u pekaru. Hteo je nervni slom da doživi dok nismo izašli i dok mu nisam dala parče puža u ruku. Video čovek „sav onaj lebac“ na policama. Baš voli ’lebac. To je jedna od ukupno 5 stvari koje hoće da jede. Mada, ne žalim se. To sam prevazišla. Sad čekam da ga prođu bubice. Voli da jede sam, ja mu malo pomažem. Viljušku smo savladali, sad još kašiku.






Kupili smo nošu i to muzičku. Svira baš kao muzički telegram kada se nakvasi. Za sad smo u fazi navikavanja, ko zna kad će služiti svrsi. Mi smo prvi korak napravili i sad čekamo guzu i njenog komšiju da odluče da se odomaće u istoj.



Omiljene igračke- puzzle, kockice, autići, razne posude i čaše, pogotovo s poklopcem, vrata od frižidera, baloni...

Omiljene pesme- Itsy bitsy spider, Telefonijada, razne pesme iz crtaća, Kad si srećan

Omiljene priče- Tri praseta

Omiljeni crtaći- Dora, Hopla, Mickey Mouse Clubhouse, Noddy